Notes o našem jeziku

Pišući ovaj tekst, probaću makar malo (boljereći just a bit) da vam predstavim o kakvom se jezičkom modnom kriku radi. Rođena sam i živim u Srbiji, u kojoj se govori srpskim jezikom. I iako, kao čeljade XXI veka, dobro poznajem engleski jezik, pojavu nekih novih mutanata u svojoj okolini teško uspevam da odgonetnem. Čitajući neke tekstove, često se zbunjeno zapitam na kom su jeziku oni pisani?

A primetila sam da naše podneblje nije u tome usamljen slučaj. Dovoljno je da bacim pogled na naslovnu stranu nemačkog modnog časopisa Burda, na kojoj se nemačko pismo meša sa upadima celih rečenica na engleskom, pa mi još stvori iluziju kako čak znam i nemački, budući da razumem ono na engleskom! Pa (bolje reći Well), ovaj očigledno svetski trend nas svakako (iliti for sure) nije zaobišao.

Srećom, nema ih mnogo, ali sve su češći tekstovi u urbanoj štampi, na sajtovima i blogovima, natpisi na reklamama i na televiziji ispisani u ovom stilu. Savremeni, govorni, neformalni srpski jezik, inače zasićen novim rečima, najčešće nastalim posrbljavanjem stranih izraza, ima još mnogo prirastaka i repova ispisanih na stranom jeziku, koji meni deluju ne samo preterano i neukusno, već i nepismeno.

Pošto nisam jezički čistunac, razumem da je jezik živ, da se stalno kreće i menja, i to ubrzano, kao uostalom i sve oko nas. To je jedan prirodan proces kome treba dati prostora, samo treba postaviti i neke skromne granice. Na kraju krajeva, sve što je umereno – ne smeta. Ali (treba li da dodam for god sake), mora li se ići tako daleko da se mešaju dva (ponekad i više) potpuno različita jezika i to toliko da se ovo pravilo prenosi na čitav tekst ili još gore – celu uređivačku politiku? Mislim da se ovako nipodaštavaju svi jezici koji učestvuju u ovom jezičkom kolažu. Šta se time postiže?

Jasno mi je (Ok, it’s clear) da to nekima zvuči vrlo moderno, da to pokazuje ili preveliku svestranost, istinsku urbanost i veliki kosmopolitizam, nasuprot zatvorenom, zatucanom i primitivnom. Tužno je samo što se baš sve nacionalno smatra lošim znakom degradacije vrednosti. Jer možda upravo negiranje svojih korena pokazuje da naše obrazovanje i kultura nisu na zavidnom nivou, ili da jednostavno imamo malo iskrivljen pogled na stvari.

Jer ako naši akademski građani, intelektualci, kulturna elita, ljudi koji su u svoje obrazovanje uložili trud i novac, ne prezentuju drugima prave vrednosti kojih bi trebalo da budu svesni (a ko će ako ne oni?), već naprotiv, neguju izopačenosti u raznim vidovima, ne znam kako će i oni koji bi hteli nešto da nauče imati priliku za to.

Setite se samo Feme, tzv. (aka) Pokondirene tikve i jezika kojim ona govori, tj. germanizama koje ubacuje u svoj govor. Ona je smešna, ali ne nervira, jer njeno ponašanje odgovara njenom karakteru i obrazovanju. Danas se ista pojava tretira ne samo poželjno i cool, već je za mnoge i znak velike duhovne dubine i naprednjaštva.

Dakle, strane reči su normalna pojava, posebno za one oblasti u kojima mi sami nemamo odgovarajući izraz, ali ako u trenutku ne možete da se setite pravog termina na srpskom (jer mnogo putujete, gledate isuviše stranih filmova i krećete se u okolini gde se govori stranim jezicima), nemojte se odmah hvatati za prvi strani izraz koji vam padne na pamet, već se malo pomučite da se setite našeg izraza, ili ako ste se toliko odvikli od svog jezika, obrnite, prisećanja radi, neki naš rečnik (ima ih i u elektronskom obliku, da vam bude brže i lakše) da vam pomogne. Ko zna, može se desiti da se podsetite i neke lepe reči koju ste odavno izgubili iz vida, i jezika.

P. S. Samo u ovom mom pisaniju ima mnoštvo reči stranog porekla i ako se neko udubi mogao bi ih pronaći. To je samo još jedan od dokaza da jezik nije nešto sterilno i nije sastavljen samo od materijala iz Rečnika Matice Srpske, ali važno je da je ceo svoj i razumljiv.

O pismu neki drugi put.

16 oдговора на “Notes o našem jeziku

  1. Vrlo lep tekst 🙂 Mislim da se ista strvar ne desava samo u srpskom jeziku, nego i u svim drugim tzv. ne globalnim jezicima, koje govore ljudi, silom prilika prinudjeni da im engleski bude „drugi jezik“. Naravno da je neminovno koriscenje nekih novih i modernih reci,jer kako si i sama rekla, jezik je ziv, stalno se menja i oblikuje. Ja bih samo dodala da preterano insistiranje na „novim“ recima koje su „cool“, kod mene licno proizvode suprotan efekat. Ipak,za kraj bih navela primer jedne nacije sa severa Evrope – Islandjane.Njihov jezik je od 9tog veka bio izolovan,i kao takav predstavlja svojevrsno putovanje kroz vreme. Uplivom mnogobrojnih sistema komunikacije, Island u 20tom veku vise nije bio tako izolovan,i jezik je,naravno,poceo da se menja. Medjutim, oni su resili da se bore protiv toga, jer su ponosni na svoj jezik sa brdom padeza(koji po nekim karakteristikama ima puno slicnosti sa srpskim – pri tome ne mislim na znacenje reci i „izgled“ jezika, vec na logiku koja preovladava u njihovoj gramatici. Na pr. nisam ni u jednom drugom jeziku srela oblike za sva tri roda u trecem licu mnozine – a imamo ih i mi i oni). Islandjani prevode SVE,ali bukvalno SVE na njihov jezik – imaju svoju rec za televizor, za kompjuter,za internet… Krajnje interesantno, rekla bih 🙂

  2. Bobice, nisam ovo znala. Baš interesantno! Imala si možda prilike da učiš islandski ili poznaješ nekoga odande?
    Meni je i inače interesantno to pitanje jezika i kako se oni razvijaju i kako izgledaju kod različitih naroda, to mnogo govori i o njima.
    Eto, i o nama ima ponešto da kaže. 😉 Ponavljam, sva sreća pa to nije toliko rasprostranjeno, ali bode oči, makar meni.

  3. Milice, imala sam zelju da ucim islandski, koliko god sam mogla,ucila sam preko Interneta. Onda sam resila da upisem norveski(ucila sam ga nekoliko godina),posto je on najslicniji islandskom.Sada imam tu „chast“ da razumem i danski i svedski,posto je sve to dosta slicno.A islandski je stvarno „malo dalji“ od njih,mada mogu tu i tamo da pratim tekst na islandskom, ako pored sebe imam norveski prevod 🙂
    A sto se tice da jezik mnogo govori o sopstvenom narodu – to je velika istina! To se odnosi narocito na to koliko vredimo i koliko smo inteligentni – srpska beba u prvoj-drugoj godini zivota mora mnogo vise da „izbrusi“ sopstveni mozak, nego engleska beba,zar ne ?:) Naravno,imamo mi i mane, to ne opovrgavam. Samo mi smeta kada od nasih sunarodnika o nama samima cujem samo pokude. Mislim da nam je i to jedna od mana… No,odlutala sam na drugu temu 🙂

  4. Uh, gde da pocnem sa komentarom… 🙂
    Jezik je zaista zivahna jedna stvar, ma koliko se mi trudili da ga „pravilno“ koristimo tu pomoci zapravo nema. Malo je lakse kada si u svojoj zemlji, gde barem mozes da odes u knjizaru ili biblioteku i osvezis svoj recnik 2-3 puta mesecno. Ali opet, nije lako. Jer kada nesto 10 godina kenselujes, ne mozes tek tako naprasno da ga otkazes. S druge strane ja i ne volim da lokalizujem stvari, pa tako ni jezik. Globalizacija jezika je neminovni deo onih drugih globalizacija. Ja sam toliko frustrirana potrebom znanja novog jezika na svakih 500-600 km, da se potajno i radujem ovim iskvarenim trendovima. Istina je da me u ovom momentu izuzetno nerviraju, ali za 100-200 godina u ovom svetu brzih komunikacija sve ce to doci na svoje 🙂

  5. ja stvarno ne podnosim koriscenje stranih reci u srpskom svakodnevnom jeziku. To se, pre svega, odnosi na anglicizme…ali posto sam iz Vojvodine na germanizme gledam cak sa simpatijom. Kako bilo, nekada i sam odbijam koriscenje srpskih termina, narocito kada je rec o IT tehnologijama…Tako, nikada necu reci TVRDI DISK nego HARD DISK, umesto NALEPI reci cu PASTE, a FOLDER mi nikada nece biti FASCIKLA!!!

  6. U Italiji ne možeš ni kafu da naručiš na engleskom jeziku. Insistiraju na italijanskom i jednostavno se prave blesavi, pa makar i da razumeju šta im govoriš.

    Slažem se da u IT govoru treba da se koriste „univerzalne“ engleske reči, bez obzira što postoje i naše, ali zato u svakodnevnom govoru me izuzetno nervira kada neko kaže „…idem u ofis.“ ili nešto slično.

  7. normalna stvar ako mene pitate, nekad su bili turcizmi i germanizmi (koji sada i ne zvuce tako vulgarno) sada je engleski jezik..jednostavno ne moze se protiv toga..

    licno volim da koristim arhaizme u jeziku, cak i na zezanciju da pravim kombinacije modernih reci i arhaizma ali u oficialnom govoru uvek pazim da koristim knjizevni jezik 😉

  8. Draga moja Milice, a i Ivane, naravno 🙂
    Ja ću sad u „off topic“ (hehe) uzvikom „mea culpa“!
    Nema me zadnjih mjeseci po blogovima, nije bilo vremena, a kako se sad stanje pomalo stišava, krenuh u obilazak, kad ono čudoooo 🙂 🙂 🙂 i to 2 odjednom 🙂

    Brdo lijepih želja mi se mota mislima, sve bi to odjednom u tipkovnicu, ali probat ću sve „stisnuti“ u par riječi: želim vam svu sreću svijeta 🙂 Koja vam se ustvari već i nasmiješila 🙂
    Ljubac svima koliko vas ima 🙂
    (odsad redovito pratim…) 🙂
    Ovi smajliji se sami lijepe, nisam ja, ozbiljno… 😀

  9. Jagodice, svaka čast na upornosti za učenje jezika! Skoro sam naletela na neki norveški radio i baš mi je bilo zanimljivo da slušam njihov jezik, iako mi je na prvo slušanje zvučao smešno. Ali, budući da me privlači sever i njihova književnost, ne bi mi bilo mrsko da znam i poneku reč. 🙂

    Marice, pa sigurno je mnogo teže kad si stalno okružen novim jezicima, pa onda i sam počneš da praviš neki svoj hepi miks, da bi ti bilo lakše. 😉 Ipak, tu ne najbitnija svest o jeziku, a neki ga svesno i namerno menjaju, ne zato što moraju, već zato što misle da su tako drugačiji ili više kul. A praktična potreba je nešto sasvim drugo. Znaš… neki retko izađu iz Beograda, a po njihovom jeziku bi mislila da su 10 meseci godišnje u Njujorku. 😀

    Dafo, postoje dve krajnosti, a sigurno ni ta sa tvrdim diskom (o, ovo mi već i perverzno zvuči!), rasklopivim računarom i tako dalje, nije dobra. Ma, svako forsiranje je loše. A budimo iskreni, ne može se tražiti naša reč za nešto što, kao IT tehnologije, nije od nas poteklo. Ali strana reč zato može da se transkribuje, kao što to najčešće i radimo. Nego, odkud to da ti ne voliš anglicizme, ameriken boju? 😛

  10. Spidloris, odavno sam razmišljala kako bi svet sigurno bio mnogo drugačiji kada bi preovlađivao francuski. Bio bi romantičniji, raspevaniji, kreativniji. Ma možda bi samo naizgled bio lepši, a i to je nešto. 😉

    Charolijo, setila sam se kako često kod nas strance vole da uče srpskim, ali najviše srpskim psovkama. To nam je valjda jedino autentično ostalo. 😛 Ma, totalni nonsense! :))

    Ooo, Kuch, svaka čast, ti si obrnuo situaciju. Ja se nekako u svakodnevnom govoru mnogo češće frljnem, valjda mi je jezik brži od pameti. :)) I da… ne mislim da nema lepih stranih reči, ali ako se dozirano koriste i ako su prilagođene jeziku u kom se koriste.

  11. Studena, hvala ti puno na lepim željama! A i ulepšala si nam stranicu sa tolikim smajlićima. 😀 Vidiš kako i mi umemo lepo da iznenadimo! Nadam se da ti je gužva prošla i da ćemo uskoro opet uživati u kulinarskim čarolijama, posebno što mi se sada otvorio apetit. 😉

  12. Moj omiljeni „nepotrebni“ anglicizam u poslednje vrijeme je „ivent“ tj. „event“ jer iz nekog razloga rijec dogadjaj izgleda nije dovoljno dobra. Neko je u komentarima pomenuo kako su turcizmi sada prihvatljivi a nekad nisu bili, isto tako i germanizmi. Ali i tada se koristilo (narocito kod umisljene elite) mnogo vise ovih izraza nego sto smo ih mi naslijedili danas. Zbog toga bi i mi trebali da skrecemo paznju i da kazemo kada je dosta. Event je pretjerivanje, cool po mom misljenju nije, jer je ta rijec usla duboko u jezik sa znacenjem koje vise nije isto kao ono njegovog srpskog parnjaka – opusten. Zato svaka cast na tekstu Milice, jer treba skretati paznju da to nije stvar zaostalosti, bolesnog tradicionalizma ili slicnih gluposti, vec jednostavno jedno zdravorazumsko stanoviste.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *