Ljubav i filosofija Justejna Gordera

Mnogo je godina prošlo od tog Sajma knjiga. Mislim da je bila 1996, a ja sam još uvek bila tek u osnovnoj školi. U nekim dnevnim novinama sam videla recenziju za novu knjigu jednog tada meni nepoznatog norveškog pisca i ne znam da li zbog primamljivog teksta ili upečatljivog omota, poželela sam da je imam. Mama me je uzela za ruku i odvela pred Geopoetikin skromni štand, oblepljen jedino plakatima sa neobičnom, buckastom i na neki način mističnom devojčicom.  Sofijin svet je bila knjiga koju po koju smo došle! Justejn Gorder je otada postao pisac sa čijim knjigama rastem, a koga još nisam prerasla. Pa i neću. Mislim da znam i zašto.

U njegovim knjigama sam u svakom periodu pronalazila nešto za sebe. U to vreme nisam znala gotovo ništa o filosofiji (iako sam od njega naučila osnovne pojmove i prvi put čula za neka imena o kojima sam tek kasnije nešto više naučila), ali me je privlačila tajnovitost i misterija, želja da otkrijem šta je u stvari iza onoga što je naizgled uobičajeno i logično. Justejn Gorder mi je približio zvezde.

Kasnije, u srednjoj školi, ma koliko profesorka filozofije nije volela da se koristi bilo kakva „nenaučna“ literatura, ova knjiga mi je bila skriveni i verni pomagač onda kada neke ozbiljne postavke i misli nisam mogla da razumem, valjda zato što su mi bile prenošene na zapetljan način. Možda sam samo zato i zavolela filosofiju. Ako ništa drugo, neka pitanja kojima se ona bavila postala su mi interesantna i pokušavala sam da ih rešim na svoj način.

Malo kasnije sa njim sam se zaljubila u Norvešku, u Skandinaviju. Te jeseni odlazila sam na Banjicu na plivanje i krenula bih ranije kako bih imala slobodno vreme da sedim u parku i čitam. Ne znam zašto, ja sam prolećni tip, ali uvek sam uživala zamišljajući sebe na hladnom severu, kako vozom putujem kroz planinu, a od magle samo nazirem put i šume. A fjordovi su ostali moja velika ljubav i sigurno ću jednog dana ići da ih posetim.

A onda sam otkrila ljubav. Ne onu raspevanu, bezbrižnu i stidljivu zaljubljenost, već ljubav koja vezuje, koja donosi odluke, koja boli, koja daje i uzima sve. I to sam pronašla u jednoj njegovog knjizi koju čitala plačući, ne zato što je u osnovi patetična ljubavna priča, već zato što je neko uspeo da da oblik, da stavi u reči ono što ja nisam znala. O, kako mi je to pomoglo, ma koliko teško bilo!

I danas. Kao i pre petnaest godina, dobila sam njegovu novu knjigu od mame. Pomalo sam odlagala da je uzmem u ruke, jer sam se plašila da možda neću osetiti ništa, da će mi sve to biti bezveze iz ovog mog „odraslog“ ugla devojke koja se načitala svega i svačega i zato što je htela i zato što je morala i koju je, koliko god da se ne da, današnje vreme sa svojim ograničenim shvatanjima uzelo pod svoje, oblikujući tako njen književni ukus.

Međutim, nije, opet se desilo otkrovenje! Opet sam ščepala knjigu i uživala u putovanju Severom, u otkrivanju misterija, u razmišljanju o samoj sebi, u prelaženju granica. Kod Justejna Gordera ljubav i filosofija žive zajedno, uživaju i pate zajedno, rastu zajedno – da bi na kraju postali jedno.

Kod nas su sva njegova dela izašla u izdanju Geopoetike, gde možete i videti nešto više o njima. U svakom slučaju, ovde su prevedene i neke knjige koje nisu stekle popularnost u drugim zemljama i jako mi je drago zbog toga što zato bili srećni da ih se dokopamo.

Do sada je kod nas objavljeno:

Sofijin svet (1996)
Vita brevis (1997)
Misterija pasijansa (1998)
U jednom ogledalu, u jednoj zagoneci (1998)
Maja (2002)
Kći direktora cirkusa (2002)
Devojka s pomorandžama (2003)
Zamak u Pirinejima (2009)

*Apdejt 2018:

Lutkar (2016)
Baš kako treba (2018)

Justejn GorderJustejn Gorder (inače i sa svojom ženom osnivač Sofijine književne nagrade) je negde u maju, kada je kod nas izašla njegova poslednja knjiga, posetio i Beograd. Nažalost, nisam uspela da ga vidim, ili nisam ni htela. Možda bih se sada ispravila…

Ipak, ono što mi još više nedostaje jeste da pročitam njegove knjige za decu, koje nisu prevedene kod nas, niti se mogu naći na Amazonu. Nadam se da će biti prilike da ih nekako dođem i do njih.

Do tada, nadam se da ćete i vi kod njega pronaći nešto za sebe!

 

*Apdejt 2018:

Upravo je kod nas objavljena nova knjiga Baš kako treba. Ali to nije jedina lepa vest! Justejn Gorder dolazi u Beograd da promoviše svoju novu knjigu i druži se sa čitaocima. Više detalja ovde. Vidimo se!

17 oдговора на “Ljubav i filosofija Justejna Gordera

  1. Повратни пинг: uberVU - social comments
  2. Nisam puno citao Gordera, ne znam zasto. Ali u svakom slucaju ga vrlo postujem, ako ni zbog cega drugog onda zbog toga sto je zainteresovao toliko ljudi za moju profesiju. I kada neko cuje da sam filozof nuzno slijedi pitanje „da li si citao Sofijin svet“ i mozda traze po neko razjasnjenje. Mozda bi to nekima bilo dosadno i naporno, ali meni je simpaticno i pozitivno. Za to mu hvala od mene 🙂

  3. Slucajno sam naletila na tvoj blog i evo vec satima ga iscitavam! Jako mi je drago sto sam te nasla i od sad cu redovno da pratim sta pises…

    I ja sam ljubiteljica Gordera… Neadvno procitala Misterij, a sad je na redu Zamak u Pirinejima koji sam dobila na poklon bas iz Novog Sada… 🙂

  4. Škrabalice, puno ti hvala! Ja tražila samo na Amazonu, pomislila sam da ako tamo nema – nigde nema. Eh, još da vidim kako da dođem do nje… 😉 Kako ti uvek sve nađeš, svaka čast!

    Marice, navali! Meni je omiljena Devojka s pomorandžama… 🙂

    Dafe, super ti je ovo za džokere. 😉 Ali nikako da utuvim kako se jednom takvom realisti on dopao… a možda ti i nisi realista kakvim se predstavljaš? 😛

  5. Stefane, baš mi je drago! Čekala sam da vidim šta ćeš ti reći, jer sam pomislila da ti se možda on u kontekstu filosofije ne bi dopao kao ni mojoj profesorki. I ja mislim da je najbitnije nešto nekome približiti i lepo predstaviti, metode su već pitanje kreativnosti. 🙂 Ali možda je ipak bolje da prvo pročitaš neku njegovu knjigu koja nije Sofijin svet, da vidiš kako se lepo slaže kombinacija filosofije i romana. Ma svakako će ti biti interesantno!

    Ramona, milo mi je, uživaj u blogu! Javi kako ti se dopao Zamak u Pirinejima, ja sam baš uživala i nisam knjigu ispuštala iz ruku. Još je na mene ostavila jak utisak. To ipak nešto govori. 😉

  6. Jao, Škrabalice, dobro si me podsetila! Znala sam da ima još nešto što nisam navela, potpuno zaboravivši da nije Geopoetika izdavač!

    Hvala ti puno, dodaću gore. 🙂

    Inače, ta knjiga je mnogo lepa, ali jako tužna… videćeš.

    Ma ima ponešto na Amazonu, ali nema ono što nisam čitala. 😉

    Probaću Aphrohead obavezno!

  7. Pozdrav za sve ljubitelje Gordera. Ja sam se susrela sa njim tek u srednjoj školi,prva njegova procitana knjiga je Vita brevis. Zatim su sledile sve ostale. Svaka je lepa i draga na svoj način,ali i dalje od svih ne samo Gorderovih je na prvom mestu Vita brevis i sudbina Florije Emilije.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *