Oduševljenje u Beogradu

Plakat za film KosaSigurno ima još onih koji će se sa mnom složiti da uvek najviše dešavanja u gradu ima onda kada treba najviše da zapnete u učenju ili poslu. Ista priča ponavlja se kod mene iz leta u leto. Ako tome dodamo i činjenicu da je leto vrlo kilavo i lenjo samo po sebi (u čemu i leži njegova najveća čar!), dobijamo ne tako produktivnu situaciju. Makar ne u onoj meri u kojoj se to očekuje. A i mene je opet poteralo letnje zujanje.

Bedž Beogradske UniverzijadeVeć danima imamo priliku da gledamo kako se razbuktava Beogradska Univerzijada. Pošto  se  ona Ivanu i meni održava praktično ispred nosa, koristimo svaku priliku da se nađemo u blizini (mada ona i sama stiže do nas), jer je pozitivna energija nešto što je njeno glavno obeležje. Treba to upijati, s obzirom da je to nešto što se ne može videti i doživeti svaki dan. Stvarno me neke pojave teraju da zauvek pobijem u sebi u delić ideje da sve gluposti ovog sveta mogu prevladati ono što teži nekim višim, samim tim i lepšim ciljevima.

Letnja obuća od terakote u Knez MihailovojA i centar grada sada je posebno postao mesto na kome je zanimljivo boraviti. Lepo je videti strance kojima je ovde prijatno, pa i više od toga. Belef je počeo, a ove godine njegova glavna deviza je umetnost koja dolazi ljudima, umesto da oni idu njoj, u šta se i sami možete uveriti na svakom koraku. Tako sam se oduševila postavkom terakote u raznim varijantama, koja se praktično stopila sa ulicom i dala joj jedan novi, neobičan izgled. Pogledajte program manifestacije i iznenadićete se kako lako možete postati njen deo i tako sebi obogatiti dan.

Deo postavke u Grafičkom kolektivuI ono poslednje, ali ne i najnebitnije. U Grafičkom kolektivu u toku je jedna vrlo neobična izložba Gordane Popović Vasić, koja i te kako ima veze sa svima nama. Reč je o razvoju grafičkog dizajna u Srbiji od pedesetih do sedamdesetih godina prošlog veka, tj. prvi njegovi počeci kod nas. I kao svaki istorijski pregledi, ovo jeste svojevrstan put u prošlost, ali onu prošlost koja je nama bliska i koja nam budi sećanja na detinjstvo. Vredi je pogledati, jer kao i svako ovakvo podsećanje, proradi onaj prijatan osećaj rasterećenosti i bezbrižnosti.

Novine kojih se neki od nas samo kroz maglu sećajuIzložba nosi naziv Između oduševljenja i straha i traje do 18. jula. Dok vam u pozadini ide muzika mladosti naših roditelja, kao i projekcija raznih tadašnjih dostignuća iz ove oblasti, možete videti plakate za izložbe, filmove i predstave, razne logoe, dizajn ploča, knjiga, časopisa i dnevnih novina, pa i poštanskih marki. Sa leve strane su ilustracije starog NevenaDanas sve ovo izgleda vrlo naivno, ali i inspirativno, posebno imajući u vidu koliko je  trenutno retro stil u osnovi mnogih vrlo modernih, pa i haj tek pojava u svim oblastima života. Ja sam uživala čitajući Ježa i Zmaj, pronašla sam primerak Kafkinih pripovedaka (koje nikako da nađem u biblioteci), podsetila se na odličan plakat za Kosu i prvi put videla crtež za Ljubav i modu.

Naše stare pločeOduševljenje je prevaglilo. Verujem da je u to vreme, kao i pri svakom početku, pored oduševljenja i strah bio dosta prisutan, strah od neizvesnosti kako će dizajn kao novina biti prihvaćen i kako će se dalje razvijati. Opet se pokazalo da strahu nije bilo mesta. Ne zato što je dizajn dostigao svoj vrhunac i zato što je značajno promenio svet, već zato što ima neki svoj razvojni ritam, što se neprestano menja, a to je ipak neki znak progresa. U svakom slučaju, njegovi počeci uvek ostaju i svojim postojanjem nam svedoče o istoriji.

Čist gradA vi se ne plašite, već iskoristite leto da krenete u jednu neplaniranu, besciljnu šetnju. Već ćete naleteti na nešto za sebe. Šta bismo mi bez leta, zar ne?

13 oдговора на “Oduševljenje u Beogradu

  1. dakle, moram da iznesem svoje zgrazavanje nad tom univerzijadom!!! He he he sada cete svi pomisliti kako samo nesto napadam i pricam besmislice, ali taj politicko-marketinski potez malobrojnih a mocnih mi vec strasno ide na zivac. Naime, gde god da se okrenem svima su puna usta Univerzijade…pa jos kada sam video SVETSKI uradjeni studentski grad, kampus ili sta vec, namenjen belosvetskim studentskim olimpijcima i naravno njihovoj pratnji (mnogobrojnoj), koji je kostao Boga Oca….a sa druge strane gomila beskucnika i penzosa koji se hrane iz kontejnera? Pa nasi nasmejani politicari koji se razmecu tom istom Univerzijadom i pricaju, eto, kako smo nadomak Evrope i bezviznog rezima…Disaster!
    A u Novom Sadu, u praskozorje Exit-a, poplava kampa, miniranje iz Skupstine, skupoca, tuce oko tezgi…i da, nemamo nijedan bioskop ATM (sem nekih avangardnih koje niko ne posecuje). Nisam hteo da post pretvorim u naslucujucu politiku i izvinjavam se ako tako zvuci.

  2. Dafe, ne, nimalo ne zvučiš loše, razočarano, prosečno, smoreno, ubijeno u pojam… Kao da čitam neki komentar na Blicu ili nešto tome slično. Kao oni komentari koje posle početka prve rečenice preskačem, jer imam izvestan stav prema onima koji ga pišu.
    Ako bismo sve stvari odmeravali tvojom logikom, ali iskreno, bez licemerstva, isto bi tako loš stav trebalo da imaš prema svojoj okolini, prijateljima, pa i sebi samom. Misliš li da ti sve radiš ispravno i da ne iscrpljuješ državne, društvene, prirodne resurse? Da se ponašaš kao svetac? Možda svi mi treba da živimo na lebu i vodi i budemo nezadovoljni celog života. Ili ćemo od njega da napravimo nešto, organizovati nešto zbog čeka će se svi osećati bolje? Hajde da se ne proseravamo, već nešto da radimo. Počnimo od sebe. Je l’ ti to toliko teško, Dafe? Ili ti je lakše da sa svojih 30 godina postaneš matoro džangrizalo?

  3. pa Mizzi moja, unapred sam se izvinuo sto sam postao lik iz jednog od tvojih tekstova odranije…ali ovo ne mogu da precutim! Kao svi smo nasmejani i zdravi su nam zubi…Evropa nam je eto, nadomak ruke! Aplaudiramo toj Univerzijadi, a stvarno mislim da su se prevelike pare ulupale u taj mermer, razne PR-ove, komentatore, video nadzor.
    A u vezi toga da menjam stvari…ja ih menjam, BAR ONE KOJE MOGU na svom fukking mikro planu i u svom fukking mikro zivotu (sad ces se sigurno razbesneti na mene) i sa tim nemam problema. Iskreno, smeta mi cinjenica da je Srbija pored BiH jedina zemlja gde se tretmani za odredjena retka oboljenja placaju. Ali OK, pricajmo o Univerzijadi, bolje nego o nekom gerontoloskom centru ili novoj ludnici…Hleba i igara – scientific fact !!!

  4. Nebitno, Dafe, kažem ti da čovek tvog kalibra, koji je i te kako obrazovan, načitan, naputovan, nagledan svega i svačega, ne bi trebalo da ima takav odnos prema životu. Gaji loše emocije i skrati sebi život. Ili ga u najboljem slučaju učini prosečnim, dosadnim i tragičnim. A ti se uporno držiš tog puta, nesvestan da bi mogao drugačije. Zašto, pojma nemam. Bunt nije uvek i za sve rešenje.

  5. Kroz celo studiranje sam se odricala gomile stvari, uglavnom zbog roditelja koji su bili ljuti kada izlazim a ne učim, a kasnije me je i grizla savest. pred sam kraj mi je dosadilo. noć pred usmeni ispit iz 19. veka sam bila u svatovima, a pred dvadeseti je isto nešto bilo, ali se ne sećam šta. tako da, samo se opusti, a struka nam je takva da uvek sa sobom možeš poneti knjižicu i čitati pored reke ili gde god da ste 🙂

    uživaj u letu, ono se neće ponoviti 🙂

  6. Advokatice, hvala ti na podršci. Obično kada izlazim ponesem neku knjigu sa sobom, nikad se ne zna kada ću da zaglavim u prevozu ili da naiđem na neko lepo mesto za čitanje, pa da ne propustim priliku da i nešto korisno uradim. 😉 Naučila sam nekako da više ništa ne planiram i ne zacrtavam, samo da imam ispunjen dan, pa polako.
    Kako se ti osećaš od kad si završila? Ti malo nedostaje fakultet?

  7. prvo sam se osećala prazno i jadno, jer nema posla, sada mi je malo bolje, pronalazim ponešto tu i tamo . . .

    ne nedostaje mi nikako, razmišljala sam o masteru, ali sam se predomislila . . .

    nedostaje mi učenje u Matici (verovala ili ne) i saznavanje svega i svačega, što planiram da ponovo počnem, ali fakultet konkretno ni u kom slučaju : )

  8. Pa jeste, uvek možeš saznavati, za to ti nije potreban fakultet. I za master ima vremena!
    Ma, široka je to oblast, tu ima dosta toga za učenje i rad. 🙂
    Samo napred!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *