Tri neostvarene želje za zlatnu ribicu

Na današnji dan pre 14 godina umro je Milan Mladenović. Bila je to godina kada su ne samo kod nas, već i u svetu, otišle neke od kultnih ličnosti, koje su oblikovale poseban pogled na svet, gradili kule od slonovače, koje su se njihovom smrću srušile da se nikada više ne podignu. Na tom mestu nikli su čitavi gradovi, u kojima više nema mesta za njihove ideje. Ipak, najgore što nekome može da se desi je da ga zaborave. Na […] Настави са читањем

Bloatware: simptomi i lečenje

Iako sam višegodišnji linuxaš, sticajem okolnosti morao sam da se vratim u Windows XP. Glavni razlog je nedostatak podrške Adobe CS3/CS4 paketa. Povratak u XP je značio i povratak u bloatware i spyware tvrđavu. Poučen iskustvom iz linuxa i logikom manje je više, odlučio sam da napravim zaokret i nađem alternativu opšteprihvaćenim programima koji ne samo da utiču na pad performansi, već smanjuju ugođaj, jedu resurse i ugrožavaju bezbednost sistema. I ne samo to – instalirao sam Windows Vista Ultimate […] Настави са читањем

Za sve je kriv Tomas Man

Iz iskustva sa prethodnih sajmova knjiga, naučila sam da je za mirnu i komotnu posetu Sajmu najbolje izbegavati vikend i tzv. školski dan, koji ove godine pada u četvrtak. Pri tom, najbolje bi bilo otići prepodne, jer su tada gužve manje, prodavci odmorniji i uopšte, vlada mnogo rasterećenija atmosfera. Bilo mi je žao da kružim celim gradom, kada one kružne građevine Sajma mogu da vidim odmah sa preko reke. Zato sam spojila lepo i korisno: zamolila sam Ivana da moju […] Настави са читањем

Voda i vazduh

Ne volim nedelje. Ne samo zato što je sutra početak nove radne sedmice, već zato što je  ovaj dan često nekako pust i dosadan, a i nekako mi ne miriše lepo. Skoro sam u Zabavniku čitala kako je veliki beogradski dobrotvor Nikola Spasić bio sujeveran za utorak i smatrao je da ništa veliko i važno tada ne valja počinjati, niti raditi. Upravo je takav moj odnos prema nedelji i baš zato se trudim da mi ona prođe što zanimljivije. Jučerašnji […] Настави са читањем

Čudovišta od papira

Noću je uvek najteže. Onda kada se svet umiri, povuče u sebe i kada se stanovi uljuljkuju zapljuskivanjem tople vode iz tuša i mekanim pamukom pidžama. Izviru niotkuda i uvlače se prvo pod kožu, u vidu blage jeze, a zatim i u glavu. Tiho, polako gamižu i već osećate nelagodnost od njihovih hladnih pojava, dok na kraju ne narastu toliko veliki, da imate utisak da ne postoji slobodan, neosvojen deo vas koji bi se uhvatio u koštac sa njima. I […] Настави са читањем