Od kasno sinoć naša mala porodica je bogatija za jednog člana. Ovo biće u narodu zovu mačka, a naše čudo je nešto između miša i ježa. Nađen je ni više ni manje nego u kontejneru, odakle je mjaukao pozivajući u pomoć. Očigledno je neko vrlo human pronašao pravi način da se otarasi nepoželjnog društva. Ne želim da razmišljam od tome koliko ovakvih, a i gorih slučajeva ima. Drago mi je što je sada ovo preslatko mače na sigurnom.
Inače, ima najviše mesec dana, uplašen ali umiljat pogled i strašno mu je stalo da ga neko drži u rukama. Tada počinje neuvežbano da prede i da se kači po vama, umiljavajući se. Pipi, naša mala albino zeba, i on super su se uklopili i ne zna se ko je kome zanimljiviji za posmatranje.
Toliko sam životinjica odgajala, jer sam do pre dve godine živela sa roditeljima i bratom u kući. Sada se vreme malo promenilo, jer živimo u jednosobnom stanu, a pri tom su naše obaveze sada malo veće nego što su bile u srednjoškolskim danima. Ipak, ne mogu da odolim. Životinje su mi uvek bile zanimljive i uživam u njihovom društvu. Kuća sa životinjom i kuća bez nje nije isto. U drugom slučaju, zidovi više odjekuju.
Sada tražimo nekog ko bi je/ga prihvatio. Ukoliko ste vi jedan od srećnika koji to sebi u svakom smislu može da priušti, javite se.