Jedno od osećanja koje leti preovlađuje jeste žeđ. I uvek se postavlja ono staro pitanje kako je prevazići, a da se pri tom ne javi osećaj bućkanja u stomaku, štucanja, nadimanja, ili sladak osećaj u ustima koji nam po stoti put dokazuje da gazirane mućkalice nisu u stanju da nam utole žeđ, čak je i povećavanju. Svakako je voda pravo rešenje, ali šta ako želite nešto posebno, ako želite jedan od onih ukusa u kojima biste uživali? Ledena kafa koju sam smislila svakome ko preko leta svrati do nas da se odmori i okrepi baci osmeh na lice, dok se taj srećnik ili srećnica oblizuju, pitajući me kako sam sada ovo smislila. Evo kako glasi moj odgovor.
Prvo da kažem kako sam uspela žrtva marketinškog trika. Pre nekoliko godina, vraćajući knjigu u biblioteku, zateklo me je iznenađenje. Bibliotekarka mi je svečano uručila pakovanje ledene Don kafe. Nađoh se u čudu. Obradovala sam se, kako nisam! Obično se trzam jer mi na svakom koraku neko nešto traži, poklon od nepoznatog se graniči sa nemogućim. Došla sam kući, probala je, eksperimentisala i navukla se. Reklama je uspela. Ja upecana.
Elem, ledena kafa je za mene pravi način da se istovremeno osvežim pićem, poslasticom, ali i da se razbudim. Dakle, u jednu običnu staklenu čašu od 2 dl stavim punu veliku kašiku kafe Doncaffe ice, preko koje zatim mešajući kašičicom prelivam mleko, dok ne napunim 3/4 čaše. E sada, šta dalje radim? Možete da odozgo stavite led, ali nije to to. Ako hoćete da trepućete i oblizujete se, dodajte malo tajnog sastojka - Bejlisa. Ili malo više, zavisno od raspoloženja. A umesto šlaga na torti, dodajte u tu kafu sladoled od čokolade. Ja metnem onaj čokoladni Vulkano, koji u sebi ima sos od čokolade. Ne znam za vas, ali meni je već krenula voda na usta. U čašu ubacite neku dugačku kašičicu da lakše mešate, jednu slamčicu, ili još bolje dve, a ako baš volite da se nakitite, dodajte neki suncobran ili neke druge drangulije. A onda sedite u neki hlad, pustite tihu muziku i prepustite se sijesti. Kakav je osećaj?