Gledamo se moja zebica Pipi i ja oči u oči. Ona nervozna, čupava, namrštena. Češe se jednom nožicom koju ja, posebno ovako dalekovida, jedva i da vidim ako nemam naočare. Trese perje. A ja nisam ništa bolja. Ne tresem perje, ali sam džangrizava. U glavi hiljadu misli. Pundravci mi ne daju mira. Ne mogu da sedim na jednom mestu. Posle kraće rasprave, Pipi i ja smo zaključile da je caka u - proleću.
Ako neke simptome mogu da prepoznam, to su oni prolećni. Ništa mi nije potaman. Zimske stvari mi smrde. Mnogo su tamne. Iznošene su. Lagane prošlogodišnje stvari mi ne stoje lepo, boje su neodgovarajuće (ne znam zašto me drugi ubeđuju da su to prave moje boje), sada sam porasla, pa mi trebaju nove… Džepovi me svrbe da potrošim i ono malo novca koji imam. Nezavršene knjige u računaru vape za lekturom. Žare me dlanovi da započnem veliko sređivanje stana, sa svim onim šarenim i veselim detaljima koji život znače. I dok me roleri jure po kući da ih stavim na noge i odvozam se negde daleko, gde mogu da ležim u travi i pevam na sav glas, glava traži jastuk zbog nespavanja da bi gledala buđenje novog dana…
Pored velikih skokova u raspoloženju i osećanjima, proleće je poznato po tome što se u svima nama javlja neki osećaj preporoda. Želimo da odbacimo sve staro, učmalo, dosadno, želimo se se preporodimo kao što drveće izbacuje svake godine novo lišće i pupoljke. Hoćemo da napustimo svoju čauru, da se oslobodimo i konačno - opustimo. Nije li onda čudno što se u nama rađa nervoza i napetost, jer često sami sebi ne dopuštamo takve izlete, jer obaveze čekaju, šef nas ubrzava, svi nas cimaju, moramo da štedimo, moramo rano u krevet… a mi bismo najviše voleli da otperjamo negde i radimo šta hoćemo? Verujem da postoji način da se ovo razreši, da se obe strane pomire. Zato su ovi prolećni praznici mnogo fini i dolaze u pravo vreme.
Pa, kako sebi možemo da pomognemo da prebrodimo prolećnu groznicu? Da što više boravimo napolju, u što većem zelenilu. Da se dosta krećemo. Da se lepo hranimo i tako nadoknadimo sve one minerale i vitamine koje smo izgubili u svom zimskom snu. Da pijemo sokove, najbolje one sveže ceđene. Da pravilno spavamo. Da obnovimo i preuredimo sve ono zbog čeka ćemo biti zadovoljni, bio to ormar, tašna, terasa, fružider, posao, mesto boravka, svoj izbor čajeva ili šolja za isti. Jednom rečju, da udovoljimo sebi koliko možemo.
Naravno, proleće je pravo vreme da se zaljubimo. Sa kim bismo inače podelili svoje nabujale emocije i maštu? Proleće će sa ljubavlju zaista bogato procvetati.