Liliput lejn – Obličje jedne nostalgije

Englesko seloGodine 1998. imala sam taj običaj da svoju maštu rasplinjujem mislima o staroj Engleskoj, verovatno zato što sam tada najviše čitala dela engleske književnosti. Što je najzanimljivije, momak u koga sam tada bila zaljubljena (a danas moj muž :o) ) je otputovao u tu, meni tajanstvenu zemlju, što je pojačalo moju ljubav prema istoj, a i prema njemu. I kada sam konačno dočekala da se vrati, našli smo se u jednom klubu na čaju i iako nije u pitanju bio engleski čaj (koji i danas u našim kafićima spada u ekskluzivno posluženje), imao je više nego prijatan ukus. I sasvim neočekivano, preda mnom je zablistalo nešto što mi i danas izgleda kao da je izašlo iz moje glave – pravo u kalup za modeliranje!

Kućica 1U pitanju su engleske, ručno pravljene kućice Lilliput Lane, koje, koliko god rustično izgledale, nemaju tako dugu tradiciju. Godine 1982. ovu firmu je osnovao Englez Dejvid Tejt, zajedno sa svojom ženom i dve ćerke, zaljubljenik u engleska sela i uopšte unutrašnjost Engleske, koja je bogata tradicijom i nekim starim vrednostima. Ovo su minijaturne kućice koje na sasvim autentičan način predstavljaju kopiju prave kuće koja zaista i postoji, ali je isto tako često dorađena, doterana i nalickana kao da u njoj i danas zaista neko živi. Stvarno lep način da se sačuvaju stare vrednosti, zar ne? Ne znam da li je to zbog moje tadašnje zaljubljenosti, ali ja sam u toj kućici praktično živela mesecima, pa i godinama, a često mi i sada to sanjarenje nedostaje, da ponovo “uđem” u tu svoju kućicu. Dok ih posmatrate kao da možete da čujete pucketanje drva u kaminu, porodični smeh i mačku kako prede, da omirišete kolače koji se peku i da polako i mirno utonete u san…

Nažalost, ove romantične kućice ne mogu se pronaći u našim prodavnicama, jer se još niko nije dosetio da ih prikaže ljudima koji ovde žive. A svakako bi bile interesantan i upečatljiv poklon, a ko zna, možda bi neko postao i sakupljač istih. Jer, u svetu postoje oni koji sakupljaju ove kućice i prave svoje kolekcije, često čitave varošice! To je lep hobi za one koji imaju smisla za ovakve stvari, osećaju ih i imaju novca da to sebi priušte, jer svaki ručni rad ima svoju (opravdanu) cenu.

Kućica 2Ove slatke arhitektonske skulpture su me privukle i zbog preciznosti kojom su izrađene. Prvi korak je posmatranje realnog modela, odlazak u engleska sela, fotografisanje, pažljivo razgledanje kućica, kako bi model bio što uverljiviji. Zatim se ta kućica, u dosta smanjenim proporcijama (npr. visina moje kućice, koja se zove Granny’s Bonnet je 5.5 cm), izrađuje u vosku, sa svim svojim najsitnijim detaljima (puzavica koja se penje na krov, bunar u dvorištu, mačka koja mjauče na vratima, trošan krov ili kamene stepenice urađene kao mozaik), da bi kasnije ta voštana masa poslužila kao kalup u koji će ići specijalna masa, amorfit (licenciran od strane Liliputa), od koje će, dakle, biti konačan model ovog malog ručnog rada. Posle toga se kućice premazuju posebnom masom, koja služi kao podloga za boju, da bi se, konačno, ručno oslikavala. Dakle, mašine ne učestvuju u procesu pravljenja kućica, samo ljudska ruka. Možda i zbog toga one u sebi sadrže toliko draži?

Kućica 3Svaka kućica nosi svoje ime, a najčešće su to vrlo lepa imena, poput: Rose bouquet, Golden years, Sweet William, Best friends… Kućicu dobijate u kutijicama koje joj obezbeđuju ugodno putovanje, a svaka od njih ima svoju priču, kao i sertifikat.
Postoji i Klub sakupljača kućica, koji su međusobno povezani i zajedno uživaju u svojim kolekcijama, a u okviru Fabrike kućica postoji i muzej posvećen isključivo engleskoj seoskoj arhitekturi.

Ako ste u mogućnosti da poručite neku od njih, učinite to i javite mi koliko vas je to usrećilo. 🙂

15 oдговора на “Liliput lejn – Obličje jedne nostalgije

  1. Pa, drago mi je što te je moj tekst inspirisao. 🙂 Eh, ja bih volela da postanem kolekcionar, ali mi nedostaje malo novc… ovaj, vremena za to. 😉

  2. Eee, strava, baš mi je drago što sam te primila na njih! 😀
    Koje su, kako se zovu?
    Ma, nema da omaneš, to je za današnje pojmove vrlo neobičan i poseban poklon. 🙂

  3. Повратни пинг: Šoljica engleskog čaja | Cvrkutanje
  4. Iako sam gore napisala da se kod nas ne mogu naći, skoro sam nešto od njih videla na Terazijama 12 u radnjici The English Pot. Ako oni nemaju, možda znaju kod koga ima.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *